WIESBADEN JE PRVA POSTAJA JEDNOG SVJETSKOG PRVENSTVA REPREZENTACIJE FIELD SAMOSTRELOM
Priča jedne streljačke discipline, one field samostrelom započinje u Wiesbadenu, gradu u Njemačkoj koji je organizirao 7. svjetsko prvenstvo. Hrvatski strijelci već su tri godine ranije nastupili samostrelom na jednom međunarodnom natjecanju, ali u disciplini match. A ne spomenuti prvu našu predstavnicu samostrelom bilo bi iznad svega nekorektno jer od nje je sve i krenulo.
Suzana Cimbal i njezin otac samostalno su krenuli u ovu disciplinu još 1991. godine, godinu prije nego što je Hrvatska bila međunarodno priznata. Otac je Suzani nabavio samostrel i ostalo je povijest, pokrenuo je Peru Stojnića koji je najprije poveo žensku ekipu match samostrelom (Suzana Cimbal, Suzana Skoko i Jasminka Francki) na svjetsko prvenstvo 1992. godine, a na kojem su djevojke osvojile ekipnu broncu, a Jasminka Francki u pojedinačnoj konkurenciji je također osvojila brončanu medalju. Godinu dana kasnije bilo je europsko prvenstvo na kojem su iste djevojke osvojile naslov europskih prvakinja. Kasnije su se uključili i drugi strijelci match samostrelom, a već 1994. godine Pero Stojnić sakuplja najbolje natjecateljke Hrvatske serijskom puškom i reprezentacija kreće na svoje prvo svjetsko prvenstvo field samostrelom u već navedeni Wiesbaden.

Ovdje priča field samostrelom kreće kao na filmu, moglo bi se reći "sretno je ispalo". Prvo nam je iz Velike Britanije kao posudba stiglo 5 samostrela, ali o kojima nismo ništa znali. Nekako smo u streljani u Domu sportova sastavili samostrele i isprobali ih na nekih 7-8 metara. Bilo je strelica po cijeloj meti, a i 8 strelica je završilo izvan mete i na kraju se se razbile. Svi smo tada pomislili da je to nemoguće jer ako ne možemo pogoditi metu na toj udaljenosti, što nas čeka na najvećoj duljini koja se gađa field samostrelom, onoj na 65 metara. Sljedeći dan smo saznali gdje smo griješili i sve je sjelo na svoje mjesto pa se je prionulo na treninge jer su do svjetskog prvenstva ostala tek 4 tjedna. Prvo kontrolno gađanje održano je par dana prije odlaska u Wiesbaden i pokazalo je da su rezultati solidni. Od ostalih strijelaca odskakala je jedino Branka Pereglin, a kasnije će se pokazati, jedna od najboljih samostreličarki svijeta u povijesti ove discipline.

Odlazak na svjetsko prvenstvo field samostrelom u Wiesbaden za našu prvu ekspediciju pokazao se je kao dobra avantura. Uz pet strijelaca i troje u vodstvu imali smo i dvoje malih putnika. Branka Pereglin je samo 7 mjeseci ranije rodila Valentinu, a i sin Domagoj je imao tek malo više od tri godine pa je netko trebao biti i pomoć kod djece kada je mama bila na liniji. Taj posao preuzela je Maja Lazić, supruga strijelca Zorana Lazića koji je nastupao u muškoj konkurenciji. Problem je nastao i prije polaska jer ekipa nije imala novac za ovo prvenstvo. Pero Stojnić pronašao je nešto novaca za put, a Darko Hrastovec iz Dubrave osigurao je 1.000,00 DM preko poduzeća "PIK" Vrbovec, ali uz sve rezerve nedostajalo je oko 1.000,00 DM za smještaj i prehranu. I kako to u Hrvatskoj biva, proradile su sportske veze, streličar Boris Sinovčić, koji nam je tih prvih godina neizmjerno pomogao, kontaktirao je jednog poduzetnika u Njemačkoj kojeg je poznavao i sa kojim je dogovorio da nam donira tih 1.000,00 DM. Međutim, ekipa je krenula u Wiesbaden, a da nije znala hoće li se čovjek uopće pojaviti sa rečenom donacijom. Srećom poslije podne nakon dolaska gospodin se je pojavio i donio obačan novac te smo svi skupa odahnuli. Nakon što je ženska ekipa osvojila srebrnu medalju, iza Njemačke, a ispred SAD-a, gospodin nas je odveo u jedno izletište u blizini grada i častio je cijelu reprezentaciju večerom. I sa vremenskim odmakom svi se toga sjećamo i to je dio naše samostrelske povijsti koja je bila, i sada je, više nego sjajna. O natjecanju i rezultatima niže u tekstu.

ŽENSKA EKIPA OSVOJILA JE SREBRNU MEDALJU, A BRANKA PEREGLIN JE STIGLA NA KORAK OD MEDALJE, OSVOJILA JE 4. MJESTO.
20.-22.07.1994. Već nakon Wiesbaden kupa spoznali smo da ćemo se ravnopravno nositi sa drugim strijelcima. Branka Pereglin u ženskoj i Damir Borovčak u juniorskoj konkurenciji osvojili su srebrne medalje, doduše nije nastupila iznimno jaka ekipa Njemačke, ali svejedno...
Svjetsko prvenstvo je krenulo i nakon prve distance na 65 metara ženska ekipa Hrvatske je imala drugi rezultat, odmah iza Njemačke. Tim tempom su i nastavile i nakon dva dana natjecanja ženska ekipa je osvojila srebrnu medalju, medalju koja je dala impuls za sljedeće godine, a što je to urađeno u ovoj disciplini vidljivo je na ovom portalu. Branka Pereglin je u pauzama između distanci morala hraniti Valentinu i nakon toga odmah na liniju, međutim to je nije spriječilo da se plasira u finale kao četvrta, a isti plasman je zadržala i nakon finala. I junior Damir Borovčak je ušao u finale juniora te je na kraju zauzeo 7. mjesto. Sanja Komar osvojila je 11., a Gorana Stojnić 12. mjesto pojedinačno kod žena. U muškoj konkurenciji jedini naš predstavnik Zoran Lazić osvojio je 40. mjesto.